Dugi niz godina u rehabilitaciji i edukaciji djece oštećena sluha prevladavao je tzv. medicinski pristup ili kako ga još nazivaju – patološki ili model deficita koji gleda na gluhoću kao na patologiju i u prvi plan stavlja oštećenje i ograničenja koja osoba ima u standardnom načinu komunikacije.
Smatralo se da oštećenje sluha, a naročito praktična gluhoća, negativno utječe na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj te usvajanje govora, jezika i pismenosti.
Osamdesetih godina stavovi prema gluhim i nagluhim osobama i zajednici gluhih počeli su se mijenjati ponajviše zahvaljujući istraživanjima lingvistike znakovnog jezika. Naime, istraživanja su pokazala da je znakovni jezik pravi prirodni jezik gluhih koji se odvija u vizuospacijalnom modalitetu za razliku od govornog jezika kojega dominantno percipiramo auditivnim kanalom. Istraživanja lingvistike nacionalnih znakovnih jezika potvrdila su pretpostavku da znakovni jezik sadrži sve lingvističke odrednice kao i svaki govorni jezik. Ova istraživanja pridonijela su afirmaciji socijalnog, odnosno kulturološkog pristupa prema zajednici gluhih, a onda i prema edukaciji i rehabilitaciji osoba oštećena sluha. Jedno od glavnih nastojanja zajednice gluhih u svijetu je da ih se počne uvažavati kao pripadnike kulturalne manjine – odnosno manjinske zajednice koja ima svoj jezik, kulturno stvaralaštvo, institucije, vrijednosti, običaje, povijest, udruge…
U komunikaciji s osobom oštećena sluha često prevladava strah od neuspješne komunikacije. Hoćemo li ostvariti obostrano uspješnu komunikaciju: da li ćemo razumjeti što mi gluha osoba želi reći i da li će moja poruka biti u potpunosti primljena. Da bismo to postigli korisno se pridržavati nekih praktičnih savjeta koji se odnose na subjektivne i objektivne okolnosti komunikacije s gluhim osobama:
· osobni kontakt s gluhom osobom s kojom želimo razgovarati najbolji je za stvaranje dobre atmosfere i dobrih međusobnih odnosa. Nastojte uvijek sami ostvariti kontakt s gluhom osobom na način koji vam se u određenom trenutku čini najprihvatljivijim: govorom, pisanjem, pokazivanjem, ručnom abecedom ili znakovnom komunikacijom ukoliko ju poznajete. Naravno da prije toga trebate znati kakvo je stanje sluha u osobe kojoj se obraćate, stupanj njene pismenosti, poznavanje jezika i ostalih oblika komuniciranja. Više puta se može dogoditi da je potrebno samo jasno i razumljivo govorenje ili pojačan glas, pa tek onda posežemo za pisanjem, osobito ako je poruka značajna i ne trpi dvosmislenost ili djelomičnost;
· potrebno je provjeriti je li vas gluha osoba u cijelosti razumjela za što nije dovoljno samo njezino kimanje glavom. Za to je potrebna strpljivost!
· neke gluhe osobe rado koriste usluge tumača i prevoditelja za znakovni jezik, jer se tada osjećaju sigurno i kompetentno u razgovoru.
U susretu s gluhom / nagluhom osobom:
· ne pričajte dok imate neki predmet u ustima (olovku, cigaretu, žvakaču…). To smeta “čitanju” s lica i usana.
· ruku držite dalje od usta. To omogućava bolje “čitanje” s lica i usana.
· ne stojte leđima okrenuti izvoru svjetla (prozor, svjetiljka…). To smeta “čitanju” s lica i usana. Nastojte zauzeti položaj u kome je vaše lice najbolje osvijetljeno.
· ne pričajte “pored” gluhe/nagluhe osobe, tj. U pravcu zida ili drugih ljudi. Ostvarujte kontakt očima!
· ne upotrebljavajte znakovni jezik ukoliko niste sigurni da ga gluha osoba upotrebljava.
· ako vas gluha/nagluha osoba nije razumjela, preformulirajte rečenicu, pojednostavite, skratite! Ponovite ili preformulirajte cijelu rečenicu, ne samo jednu riječ – to često nije od koristi.
· ako vi niste razumjeli, ne pravite se da jeste!
· ako ste u društvu gluhe/nagluhe osobe tijekom nekog zvučnog upozorenja ili zvučnog podražaja, objasnite joj što se događa.
· oslonite se na usluge tumača i prevoditelja.
Izvor preuzet od:Doc.dr.sc. Ljubica Pribanić, Odsjek za oštećenja sluha
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu
